OBITELJSKA MAPA

 

U našem psihoenergetskom prostoru (koji je puno veći od fizičkog tijela i proteže se oko nas u svim smjerovima) nalaze se stvarne relacije koje imamo u životu, stvaran tijek energije i svijesti koje nazivamo mapa. Mapa je zapravo naše osobno polje u kojem se nalaze članovi obitelji (i živi i preminuli) i neki drugi nama bitni ljudi. Osim toga u mapi su i naši ciljevi te naši identiteti.

U tom polju svaki član obitelji ima svoju prirodnu poziciju. U zdravoj mapi te pozicije su fiksne i kod svake osobe iste.

 

Rad na mapi započinje osvješćivanjem pozicija određenih članova obitelji. Oni se često ne nalaze na pozicijama koje im pripadaju, već su negdje drugdje u prostoru.

Možemo i stati u te pozicije. Kada uđemo u poziciju npr. mame, osjetit ćemo tjelesna stanja svoje mame, njezine emocije i emotivna stanja, misli i stavove koje mama ima prema nama ili nekom drugom članu obitelji.

Ovaj neobičan fenomen preuzimanja nekih osobina ljudi koje predstavljamo tumači se fenomenom morfogenetičkih polja. Teoriju morfogenetičkih polja definirao je engleski biolog Rupert Sheldrake.

Prema toj teoriji, sva priroda je organizirana u elektromagnetska polja – od najsitnijih čestica preko živih bića, od sustava poput obitelji do planeta – a u svakom je polju specifična energija koja se veže na jedinstven način.

Sheldrake smatra kako morfogenetička polja imaju pamćenje i sposobnost povezivanja s drugim poljima od kojih mogu primati podatke i dalje se razvijaju. Kada to prenesemo na mapu znači da se povijest određene osobe nalazi u njenom energetskom polju i ljudi mogu stupiti u kontakt s tim znanjem kad stanu u poziciju te osobe u mapi. Tada nesvjesno primaju njene informacije i počinju ih osjećati na emocionalnoj ili fizičkoj razini.

 

Osvješćivanjem relacija u mapi pruža nam se mogućnost oslobađanja mnogih vanjskih i unutarnjih obrazaca, naslijeđenih osobina, karakternih crta, ponašanja i ishoda.

NA VRH

 

Mapa je izuzetno dinamična kategorija koja se kroz naš život mijenja. Ukoliko to nije slučaj energija postaje ustajala te se u našem psihoenergetskom prostoru stvara nezdrava, toksična mapa. Većina ljudi nema zdravu mapu – drugim riječima većina ili svi članovi obitelji nisu na svojim pozicijama.

 

Kad osvijestimo raspored članova obitelji u mapi često vidimo da osobe ne stoje na svojim mjestima, nego su zauzele neku drugu poziciju. Zašto je to bitno i na koji način djeluje na naš život?

Ukoliko osoba nije na svojoj prirodnoj poziciji tada je ona zauzela nečiju tuđu poziciju. Zbog toga nemamo s njom kvalitetan i zdrav odnos.

Na primjer mama nije na svojoj prirodnoj poziciji mame, već je stala na poziciju djeteta. Zbog toga osoba ne može izgraditi kvalitetan odnos s majkom jer su uloge zamijenjene. Osoba se na energetskom (a često i stvarnom) nivou brine o svojoj majci, pomaže ju i energetski hrani. Ponekad zbog ovakve situacije osoba ne može ostvariti roditeljstvo jer je već u poziciji roditelja svojoj mami.

 

Osim što dolazi do iskrivljenih odnosa, poremećena mapa ima još jednu posljedicu na naš život. Nismo u mogućnosti privući osobu čije je mjesto zauzeto.

Na primjer tata ne stoji na svojoj poziciji tate, nego je stao na poziciju partnera. To ne znači da je došlo do incesta, ali svakako dovodi do odnosa koji nema dubinsku roditelj-dijete komponentu. Budući da je mjesto partnera zauzeto, osoba ne može u svoj život privući adekvatnog partnera i ostaje sama, ili ima niz kratkotrajnih veza koje se brzo raspadaju. Druga mogućnost je da osoba privuče partnera u svoj život, ali on stane na mjesto brata (pa imamo "braco i seka" brak) ili djeteta (pa se osoba stalno brine o njemu) ili na mjesto roditelja (pa se partner ponaša kao roditelj).

Sa svim osobama koje nisu na svojim prirodnim pozicijama stvaramo toksične energetske veze kroz koje razmjenjujemo negativne niskovibratorne emocije, formiramo toksična vjerovanja o sebi i životu te mijenjamo naša ponašanja i reakcije pod utjecajem takve toksične veze. Pri tome dolazi do odvajanja dijela naše duše – tzv. disociranje.

Kao što vidimo, poremećena obiteljska mapa nosi cijeli niz disfunkcionalnih odnosa i problema koji itekako djeluju na kvalitetu našeg života.

 

Kvalitetnim terapeutskim radom mapa se može posložiti u zdravu, harmoniziranu strukturu koja će nam na energetskom nivou dati toliko potrebnu podršku za osobno ostvarenje.

Za to je potrebno nešto strpljenja i upornosti, jer ne možemo očekivati da će se dugogodišnji poremećeni odnosi očistiti u jednom tretmanu.

 

U procesu radimo:

  • osvješćivanje toksične energetske veze
  • čišćenje njezinih utjecaja na naše fizičko, emocionalno, mentalno i duševno stanje
  • osvješćivanje i integraciju (vraćanje) dijela naše osobnosti koji se odvojio zbog toksične veze
  • uklanjanje toksične veze
  • izgradnju nove, potpuno zdrave i visokovibratorne veze s osobom
  • blagoslov i prihvaćanje osobe
  • smještanje na njenu prirodnu poziciju u obiteljskoj mapi

 

Kad se završi rad na mapi tako da za svakog člana odradimo proces uklanjanja toksičnih povezanosti i smjestimo osobu na njenu prirodnu poziciju, svaka osoba bi na toj poziciji trebala trajno ostati do kraja našeg života.

 

Pozivam vas da iskoračite iz toksičnih obiteljskih odnosa i započnete živjeti kao slobodno biće.

Termin možete dogovoriti telefonom ili e-mail porukom.

 

Razlika između rada na mapi i konstelacija:

 

Njemački psihoterapeut i filozof Bert Hellinger razvio je obiteljske konstelacije. Konstelacije su tehnika koja osvješćuje duboke međusobne povezanosti i odanosti u obitelji i zajednici. Na njihovom temelju razvila se i tehnika koju koristi Soulwork.

Hellinger je jako dobro otkrio zapletaj i njegov utjecaj na osobu. Zapletaj je proces u kojem jedan član obitelji slijedi (najčešće tešku) sudbinu ranijeg drugog člana obitelji, pa nije "slobodan" živjeti svoj puni potencijal. Zapletaj je najčešće uzrokovan nepoštovanjem poredaka ljubavi – skupine moćnih principa koji oblikuju tokove ljubavi i iz njih rezultirajuću životnu snagu. U obiteljima su to najčešće nepriznavanje, izbacivanje, ili zaboravljanje pojedinog člana obitelji, narušavanje prirodnog poretka (pozicije) među članovima obitelji, te neuravnoteženost davanja i primanja,… čak i kroz generacije.

 

Same konstelacije su proces koji ima značajan doprinos u sustavima osobnog razvoja, ali uz sve prednosti ima određenih manjkavosti. Najveća je u tome što se ne radi s disociranim dijelom duše. Osim toga potisnute emocije izlaze na površinu, mi ih iskušavamo ali ih ne transformiramo na adekvatan način.

Stoga je čest slučaj da osoba nakon određenog vremena (i pomicanja članova obitelji na njihove pozicije bez potpuno odrađenog procesa) ponovno ima mapu kakvu je imala prije konstelacija. Konstelacije mogu dati jako kvalitetan uvid u situaciju, ali nisu dovoljne za razrješenje toksičnih veza.

 

U svojoj dugogodišnjoj praksi susrela sam se s puno osoba koje su prethodno bile na konstelacijama i sve su imale nezdrave mape s poremećenim pozicijama.

Budući da proces nije odrađen na svim nivoima, nakon nekoliko mjeseci članovi obitelji su zauzeli početne pozicije. Konstelacije su im dale odličan uvid u situaciju, dobili su puno dragocjenih informacija o pozadini problema, ali nisu pružile i trajno rješenje.

Rad i dostignuća dr. Hellingera su izuzetna i pridonijela su modernim tehnikama osobnog razvoja, ali smatram da je za potpuni rezultat potrebno ići još dalje te odraditi rad na obiteljskoj mapi.

 

Tek kad se u potpunosti transformiraju sve pohranjene emocije, vjerovanja i odluke koje smo donijeli zbog toksične veze, kad se integrira odvojen dio duše, napravi razmjena blagoslova sa osobom te formira nova visokovibratorna i potpuno čista energetska veza možemo reći da je proces zaista odrađen. U sklopu rada na mapi nerijetko trebamo čistiti i karmički dug kojeg imamo prema toj osobi.

DISOCIRANJE

 

Na ovaj svijet dolazimo kao cjelovita bića, ali se kroz život dijelovi naše duše odvajaju. Svi smo tijekom djetinjstva i mladosti doživljavali traume. Trauma nije samo teška životna situacija poput smrti bliske osobe, razvoda, silovanja ili bankrota.

Trauma je svaka ona situacija kroz koju osoba nije u stanju svjesno proći te propustiti kroz svoj psihoenergetski sustav sve emocije, misli i fizička stanja koja prate tu situaciju.

Osoba doživljava bol i želi tu bol izbjeći, napravit će sve kako bi izbjegla bol. Kako bi opstala, osoba u trenutku traume izlazi iz fizičkog tijela, odnosno projicira se na neko drugo mjesto kako bi umanjila osjećaj boli. Često će osoba nakon npr. automobilske nesreće izjaviti kako ima dojam kao da je u tim trenucima bila negdje drugdje.

 

Nakon traume osoba se vraća u tijelo, ali dio duše (osobnosti) trajno ostaje disociran, odvojen od cjeline. Obično disociramo u prazan prostor u mapi, ali ne nužno.

 

Svi ljudi imaju puno dijelova duše koji su odvojeni od cjeline. Velikim dijelom nisu u svome tijelu  i zato žive s malim potencijalom.

 

Najviše disociranja smo imali u djetinjstvu, ali do njih dolazi i u odrasloj dobi. Dijelovi koji su se odvojili u djetinjstvu često su ostali na nivou djeteta i nisu odrasli nego se kao takvi nalaze u našem psihoenergetskom prostoru.

Oni tada zauzimaju i određeni identitet (identitet žrtve, krivca, nemoćne osobe, nevoljene osobe,  usamljene osobe, bijesne, destruktivne…) te posljedično kreiraju situacije u našem životu. Takve (negativne) situacije se često i ponavljaju sa svrhom da bismo osvijestili svoje odcjepljene dijelove i integrirali ih nazad.

 

Takvo (odcijepljeno) dijete u nama treba osvijestiti i pomoći mu da odraste. Jako je popularno u raznim New Age tehnikama poticati ljude da zadrže dijete u sebi, da njeguju dijete u sebi – ali zapravo bismo trebali napraviti upravo suprotno. Potrebno je omogućiti djetetu da otpusti bol i odraste. Tada ćemo moći percipirati svijet oko sebe u skladu s našim godinama te donositi zdrave i kvalitetne odluke. To je put ka cjelovitosti i višim stanjima svijesti.

U suprotnom ćemo svako malo reagirati kao povrijeđeno dijete jer se stalno vraćamo na prvotnu situaciju i bol koju smo tada iskusili.

CILJEVI

 

Rad na ciljevima je dubok proces u kojem rješavamo veliki teret kojeg nosimo u svojoj podsvijesti.

 

Mnogi ljudi imaju puno želja, ali rijetki imaju ciljeve. Nije dovoljno samo željeti nešto, sanjariti i maštati kako bi to bilo kad bi se želja ostvarila.

S druge strane, postoji također velika skupina ljudi koja je usmjerena na probleme. Oni samo razmišljaju o tome što nije moguće ostvariti, zašto nešto ne bi mogli napraviti te koji ih problemi čekaju u budućnosti.

Kao treću često zastupljenu skupinu spomenuti ću osobe koje imaju potpuno nerealan cilj na kojeg su opsesivno fokusirani.

 

Stoga je izuzetno važno definirati realan cilj te usmjeriti svoju pozornost prema ostvarenju istog.

 

Nemanifestirani univerzum je svijet potencijala. Kako bi energija prešla iz potencijalne u kinetičku trebamo odabrati cilj. Cilj treba biti u skladu s principima karme i etikom. Ako želimo nešto ostvariti, trebamo znati što točno želimo.

Većina ljudi zna što ne želi i na to su usmjereni. Drugim riječima, svaki dan unose energiju, misli i emocije u ono što ne žele i time to samo dodatno potenciraju.

 

Cilj treba biti jasan, realan, ostvariv i precizno izrečen (formuliran).

 

Cilj uvijek formuliramo u obliku kratke rečenice ili izjave. Nije dobro formulirati predugačku izjavu. Cilj obavezno treba biti izražen u prvom licu jednine i u prezentu (sadašnjem vremenu), kao već ostvaren. Mora biti u pozitivnoj formi, a ne kao negacija.

Što je cilj preciznije definiran, to će ga osoba lakše i bolje ostvariti.

 

Ukoliko je cilj jako općenit ili apstraktan, biti će ga teže ili nemoguće ostvariti. To je za podsvijest nepoznanica, ne razumije u kojem smjeru treba ići pa će opstruirati proces ostvarenja cilja. Stoga treba definirati što konkretniji cilj.

 

Primjer br. 1:

 

Ja želim naći partnera koji je dobar, pošten, s dobrim poslom, koji će me nositi kao malo vode na dlanu, biti mi vjeran i koji će me svaki dan uveseljavati.

 

Ovo je loša formulacija. Predugačka je, u budućnosti i izražava nesigurnosti osobe. Umjesto toga možemo reći:

 

Ja sam u kvalitetnoj ljubavnoj vezi.

 

Osoba zna što za nju znači kvalitetna veza.

 

Primjer br. 2:

 

Želim se riješiti dugova i otplatiti kredit.

 

Fokus je na dugovima i kreditu, te ćemo to i dalje privlačiti u svoj život.

 

Ja iskušavam financijsku stabilnost.

 

Primjer br. 3:

 

Želim odseliti od roditelja jer me guše i gnjave.

 

Umjesto usmjerenosti na negativno napravit ćemo pozitivnu formulaciju:

 

Živim u svojem stanu u kojem se osjećam slobodno i sretno.

 

Kada izađemo iz razmišljanja o svakodnevnim problemima i onome što nas opterećuje, te prebacimo svoj fokus na poticajne, kvalitetne ciljeve koje s entuzijazmom ostvarujemo, mi smo pokrenuli prekrasan životni proces napretka i osobnog razvoja.

 

Na individualnim tretmanima pomažem vam da postavite realan cilj koji je u skladu s vašom bazičnom prirodom te da kroz proces čišćenja svega onog što vas sprječava da isti i ostvarite (tzv. Hod do cilja) dođete do njegove realizacije.

 

Zašto afirmacije nisu dovoljne?

 

Afirmacije su jako popularne i u svojoj osnovi izuzetno pozitivne.

Ali zašto ne djeluju, ili daju polovične rezultate? Ponekad i daju rezultat ali se nakon kraćeg pozitivnog perioda stvari vraćaju na staro…

Odgovor leži u jednostavnoj činjenici: afirmacija nas usmjerava na pozitivno, ali ne uklanja korijen problema. Svaka naša nepovoljna životna situacija ima svoj uzrok, korijen koji se nalazi duboko u podsvijesti.

Niti jedna nepovoljna situacija nije došla u naš život slučajno. Ona je tu da nam ukaže kako u svojem psihoenergetskom sustavu imamo potisnutu traumu, potisnute emocije, neku blokadu koja silno želi da ju transformiramo.

I to je upravo ono čime se na individualnim tretmanima bavimo. Jednom kad transformiramo sadržaj koji je uzrokovao nepovoljnu situaciju, ona će nestati jer nam jednostavno više nije potrebna.

Promjena uvijek ide iz nas, nikada nećete postići rješenje mijenjajući vanjske okolnosti. Nepovoljne vanjske okolnosti su tu jer ih je potisnut sadržaj u našoj podsvijesti privukao.

 

Stoga vas pozivam da budete hrabri i suočite se sa onime što vas koči u životu. Počnite kreirati svoj život, naučite postavljati realne i konkretne ciljeve te krenite na put njihovog ostvarenja.

 

Termin možete dogovoriti telefonom ili

e-mail porukom.

UNUTARNJI SABOTERI

 

U svojoj praksi često susrećem ljude kojima jednostavno ne ide u životu. To su dragi ljudi, vrijedni, simpatični, ali koliko god se trudili jednostavno ne uspijevaju ostvariti svoje ciljeve. Kao da se vrte u začaranom krugu. Povremeno imaju pozitivne pomake, ali stvari se brzo vraćaju na staro. Što se zapravo događa? Da li se radi o pehu, nedostatku sreće ili odgovor leži u nečem sasvim drugom?

 

Jedna od osnovnih i ujedno najtežih lekcija koju svaki praktikant na putu osobnog razvoja treba svladati je preuzimanje potpune odgovornosti za sebe i svoj život.

Iako nam se na prvi pogled čini da nismo odgovorni za razne događaje i poremećene odnose, istina je zapravo potpuno suprotna. Svi ljudi i sve situacije su tu jer smo ih mi privukli. Bolje rečeno, privukli su ih sadržaji koje imamo potisnute i pohranjene u našoj podsvijesti.

Nema slučajnosti, nema "desilo mi se", nema zločestih ljudi koji se prema nama grozno ponašaju bez vidljivog razloga.

 

Svaki put kad na svjesnom nivou nešto želimo, a istovremeno u podsvijesti imamo potisnute traume, emocije i vjerovanja koji su u suprotnosti s našim ciljem, podsvijest će nadvladati.

U podsvijesti su pohranjene (potisnute) traume iz djetinjstva i kasnijeg života. Potisnuta trauma u sebi sadrži razne negativne emocije (ljutnja, strah, nemoć, bijes, tuga, bijes...), tjelesna stanja (bol, ukočenost, vrućina, hladnoća...), vjerovanja, uvjerenja i identitete.

Nije podsvijest neki čudovišni entitet koji nam želi zlo. Ona se samo želi očistiti od takvih potisnutih sadržaja. To radi na način da nam u život privlači situacije i osobe koji nam izazivaju krizu. Ta kriza je zapravo potencijalna inicijacija. Prilika da osvijestimo pozadinu toksičnog odnosa ili neželjene situacije.

 

Na primjer osoba želi postići materijalnu sigurnost. Na svjesnom nivou ima pozitivne misli o novcu i blagostanju te vrijedno radi ne bi li ostvarila cilj. Ipak, to joj nikako ne uspijeva jer u svojoj podsvijesti ima pohranjena negativna uvjerenja o novcu (novac je loš, novac kvari ljude, treba biti skroman, samo se teškom mukom može doći do novca, novac je prljav…). Takva uvjerenja nisu njena vlastita već ih je u djetinjstvu ili ranoj mladosti doslovno prekopirala od svoje obitelji i pohranila u podsvijest. Upravo ovakvi sadržaji u podsvijesti opstruiraju životni napredak i ostvarenje ciljeva.

Tako dugo dok ne radi na tim uvjerenjima, ona će joj privlačiti loše financijske situacije u život.

 

Drugi primjer: mlada žena želi pronaći partnera i osnovati obitelj. Još uvijek živi s roditeljima iako ima mogućnost da se osamostali. Nikako ne uspijeva započeti ozbiljnu ljubavnu vezu, svi muškarci ju ostavljaju nakon kratkog vremena bez nekog valjanog razloga. Ona se trudi, vedre je naravi, komunikativna, pametna i obrazovana. Svi se čude kako to da ona ne može pronaći dečka?

Kad je imala šest godina, njena majka se jako razboljela. Dugo je bila u bolnici i postojala je velika vjerojatnost da neće preživjeti. Djevojčica, premala da bi se mogla sama nositi s tom traumom, jedino želi da joj mama ozdravi i vrati se doma. Kao dijete donosi odluku da će ako mama preživi zauvijek biti majci na raspolaganju, zauvijek se brinuti o njoj i pomagati. Takva odluka je potisnuta u podsvijest i kad je djevojčica došla do odrasle dobi upravlja njenim životom. Ona nije u stanju odseliti od mame i osnovati svoju obitelj jer onda neće biti na raspolaganju (iako se majka u međuvremenu potpuno oporavila i nije joj potrebna nikakva pomoć). Odluka šestogodišnje djevojčice potisnuta u podsvijest zajedno s emocijama straha i nemoći upravlja životom ove mlade žene i sabotira ostvarenje njenog cilja.

 

Unutarnji saboteri su sadržaji u našoj podsvijesti koji opstruiraju životni napredak i ostvarenje ciljeva. Najčešće se radi o potisnutim emocijama, vjerovanjima, uvjerenjima, identifikacijama, vezanostima i navikama. Oni su u našu podsvijest došli ili odgojem ili u trenutku traume. Trauma je svaka situacija koju u datom trenutku nismo bili u stanju propustiti kroz sebe (propustiti znači u potpunosti prihvatiti sve emocije, tjelesna stanja i misli koje imamo u toj situaciji, a ne se boriti protiv njih, potiskivati ih ili negirati).

Traumu (sa svim njenim emocijama, vjerovanjima i odlukama) potisnemo u podsvijest i ona tamo egzistira sve do trenutka transformacije. Takvu zarobljenu energiju treba osvijestiti i transformirati. Potisnuta trauma nam privlači situacije i osobe koji će biti okidač za transformaciju.

 

Stoga treba preuzeti odgovornost za sebe i raditi na unutarnjim saboterima. Za sve ono što nije dobro u našem životu nije nam kriv niti roditelj, niti šef, niti država niti susjed.

Proces transformacije unutarnjih sabotera je iznimno oslobađajuć. Osoba stiče novi stupanj slobode i kreativnosti, konačno sposobna sama upravljati svojim životom.

 

IDENTIFIKACIJE

Identitet je skup osobina preko kojih ostvarujemo cilj. Možemo reći da je identitet zapravo životna uloga, rola koju igramo u pojedinom trenutku.

Identitet nam daje određene osobine koje su nam potrebne u konkretnoj životnoj situaciji. Često mijenjamo identitete – ulazimo i izlazimo iz njih ovisno o situaciji i aktivnosti kojom se bavimo (kad sjednemo u auto ulazimo u identitet vozača, kad dođemo na poslovni sastanak ulazimo u identitet poslovne osobe, kad nazovemo dijete da provjerimo da li se vratilo iz škole ulazimo u identitet roditelja…). Problemi nastaju kad se osoba veže uz identitet (identifikacija). Identifikacija je jedan od primarnih psihičkih mehanizama kojima se uklanja razlika između subjekta i objekta.

Najčešće nismo svjesni da imamo identifikacije. Mislimo da osjećamo svoje osjećaje i da živimo svoju realnost, ali mi zapravo kroz osjećaje, misli i ponašanje izražavamo identifikaciju.

Identifikacije mogu biti izuzetno snažne i većina ljudi ulaže jako puno energije u njih. Stoga nije lako napustiti model ponašanja u kojeg je godinama ulagana ogromna količina energije i pozornosti. Ako žrtva prestane biti žrtva, što će ona onda biti? Nemojmo zaboraviti da se ljudi u bazičim identifikacijama nalaze skoro cijeli život te ne znaju biti ništa drugo osim onog s čime su identificirani.

 

Kad osoba ima jaku identifikaciju nije u stanju preuzeti odgovornost za vlastiti život. Ona je puna opravdanja, izgovora i logičkih objašnjenja za svoje neuspjehe. Smatra da je uzrok neuspjeha uvijek u vanjskom svijetu, nikad u njoj. Uvijek je netko drugi kriv.

 

 

1. Identifikacija s žrtvom

 

Kod identifikacije s žrtvom prisutna je emocija ljutnje. Pri tome ljutnja postaje zabranjena emocija jer kad žrtva izrazi ljutnju, prestaje biti žrtva. Zbog velike količine potisnute ljutnje, osoba povremeno ima agresivne ispade u kojima nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje.

Kada svjesno ili nesvjesno dajete autoritet nad svojim životom nekomu ili nečemu drugom (osobi, organizaciji, sustavu…), vi ste u identitetu žrtve.

Svaka žrtva mora imati zlostavljača koji opravdava njenu identifikaciju. To može biti druga osoba ali i neki sustav. Svaka žrtva će prije ili kasnije postati zlostavljač i izmjenjivati se u te dvije uloge sve dok ne očisti uzroke ove identifikacije.

Identifikacija s žrtvom je jedna od najčešćih identifikacija koje se manifestiraju u našem društvu, u regiji jugoistočne Europe i Balkana.

 

Lako uočljivi oblici identifikacije s žrtvom:

• kad za svoje probleme okrivljujete nekog drugog,

• kad projicirate krivnju na nekog drugog (moji roditelji su odgovorni za moje probleme),

• kad kažete ta osoba mi je napravila to i to vi ste u identifikaciji s žrtvom.

 

Suptilnija kategorija identifikacije s žrtvom:

• kad osjećate nemoć i puno prepreka prilikom ostvarivanja nekog cilja,

• kad ne možete nadvladati probleme,

• ako se stalno nalazite u egzistencijalnim problemima i kažete "ja tu ne mogu ništa jednostavno mi ne ide",

• kad kažete "ja jednostavno ne mogu naći osobu mog života"

u svim takvim situacijama vi ne okrivljujete nikog, ali ste u identifikaciji s žrtvom.

 

Osoba identificirana s žrtvom često kreira image dobre, uslužne, pristojne i poštene osobe ali to je samo maska. Često govori o sebi kao o zaštitniku slabijih.

Jako je kritična, u svemu će pronaći neki nedostatak, manu i nikad ništa nije dovoljno dobro. Sve situacije i postupke drugih osoba tumači kroz filter osobne ugroze. U svemu vidi nepoštenje i neiskrenost, fokus joj je uvijek usmjeren na negativno. Često se žali i kuka ali ne želi ništa mijenjati.

 

 

2. Identifikacija s mučenikom

 

Glavna emocija koja prati ovu identifikaciju je krivnja. Osoba se često osjeća krivom i zato što je nekom drugome loše. Osjećaj krivnje je snažno prisutan u zapadnoj civilizaciji.

Osoba koja je identificirana s mučenikom ne smije izraziti svoju individualnost. Mučenici su često crne ovce u obitelji, dežurni krivci. Jako kontroliraju emocije i sve potiskuju, a konstantno je prisutan unutarnji konflikt.

Osoba identificirana s mučenikom osjeća krivnju iako za to nemaju realnog razloga, a često je krivnja projicirana odnosno ta krivnja uopće nije njena. Preuzimaju krivnju zbog potrebe da budu prihvaćeni i povezani s bliskim osobama.

Ove osobe često dijele svijet na dobro i zlo i jako su rigidni u tome. Stalno se bore protiv zla. Misli im znaju biti paranoidne i stalno ih nešto ugrožava, od ljudi koje poznaju pa do političara, reptila, uroka i sličnih fiksacija. Stalno strahuju da će im se dogoditi nešto loše i imaju pesimističan odnos prema budućnosti jer su opsjednuti s prijetnjama i zavjerama.

 

Osobe identificirane s mučenikom stalno nešto moraju napraviti i ne uživaju u tome. Konstantno iskušavaju tenziju i nikad nisu zadovoljni (evo još samo ovo da napravim pa ću biti sretan). Često su usmjereni prema promjenama, ali ne znaju kako ih napraviti.

Imaju dosta problema s "ovdje i sada".

 

 

 

3. Identifikacija s herojem

 

Centralna emocija je strah. Ova identifikacija se često javlja kad se netko u obitelji bavi riskantnim poslom (vatrogasac, vojnik, policajac…) i potiskuje svoj strah pa ga neki drugi član obitelji iskušava.

 

Drugi model nastanka identifikacije je kad je netko u obitelji strašljiv i stalno manifestira strah, ima fobije, pa dijete (da bi bilo blisko s tom osobom) preuzima taj strah. Dijete zaključuje da je stanje straha nešto sasvim prirodno te da je strah cijena za ljubav koju dobiva.

Ili roditelji imaju velik konstantan strah za egzistenciju, muči ih ekonomska kriza i dijete pokupi taj strah.

Iz identifikacije s herojem proizlaze fobije. Fobija je vanjski izraz potisnutog straha koji nas povezuje s nekom jakom traumom ili s nekom osobom.

Osoba osjeća strah i u situacijama kad je on potpuno neopravdan. Često izbjegava i ne želi nikakvu promjenu u životu. Boji se razmišljati o bilo kakvim ciljevima i nije u stanju donositi odluke.

Ova identifikacija ograničava osobnu slobodu jer strah kojeg osoba osjeća je za nju vrlo realan. Često vjeruje da je nadvladavanje ove identifikacije moguće samo herojima ili ljudima koji se nalaze u nekim drugim okolnostima – čak će reći da je to za nju nemoguće.

 

 

4. Identifikacija s djetetom (nezrelom osobom)

 

Ove osobe su u stanju transa. Iskušavaju neprisutnost, odsutnost, tupost, trans. Kad je osoba u transu ona je u stanju emocionalne tuposti u kojem negira (potiskuje) svoje emocije i emotivna stanja. Osobe koje su identificirane s nezrelom osobom sklone su idealiziranju i idoloziranju.

 

Do razvoja ove identifikacije može doći u nekoliko obiteljskih situacija. Ukoliko u obitelj prevladava kruti odgoj (rigidna pravila) i nije dopušteno djetetu da izrazi svoju individualnost, dijete će se povući u svijet mašte. Stvara stanje transa, pri čemu zaboravlja na svoje ciljeve i potrebe.

 

U drugoj situaciji jedan ili oba roditelja svoje neostvarene ambicije pokušavaju ostvariti kroz dijete tako da im nameću vlastite ciljeve. Dijete odustaje od svoje osobnosti i prepušta se tuđim ciljevima i potrebama kako bi bilo prihvaćeno i voljeno. Svoju potrebu za vlastitim identitetom nastoji kompenzirati kroz sanjarenje, identifikaciju sa životima drugih ljudi te traženjem uzora kod karizmatičnih ili popularnih osoba.

 

Do identifikacije može doći i ako je jedan ili oba roditelja djetinjast, pa da bi dijete održalo povezanost s njime i dijete mora ostati djetinjasto.

 

Također ovu identifikaciju uzrokuje previše zaštitničko ponašanje roditelja. Djetetu poklanjaju pretjeranu pozornost, daju podršku njegovim slabostima pa dijete nije u stanju razviti vrline kroz suočavanje s vlastitim slabostima i životnim teškoćama. Ovo je sve prisutnije u tzv. modernom odgoju kojeg potiču i neke "škole roditeljstva".

 

Ljudi koji se nalaze u ovoj identifikaciji gledaju na svijet na dječji način (naivno, nerealno) te nisu u stanju sagledati realnost kao zrele odrasle osobe. Skloni su ulaziti u odnose koji su nerealni, baviti se poslovima koji su nerealni, tražiti od ljudi nerealne stvari. Očekuju da život bude potpuno siguran i da im se ništa ne može dogoditi ukoliko to nisu zaslužili. Često donose krive procjene. Percepcija im je loša jer su na energetskom nivou djeca i ne mogu sagledati cjelokupnu sliku.

NEGATIVNE ENERGIJE U PROSTORU

Prostor u kojem živimo i radimo nije ispunjen samo namještajem, ukrasima i tepisima. U prostoru se nalazi i energija, koja poprima razne vibracije. Svaka emocija je zapravo manifestacija univerzalne životne energije. Tako imamo visokovibratorne emocije poput ljubavi, radosti, mira, milosrđa i sl. te niskovibratorne emocije ljutnje, tuge, bijesa, nezadovoljstva, brige, mržnje…

Svaki put kad ispoljavamo emociju mi zapravo ispoljavamo životnu energiju određene vibracije. Te energije se nakupljaju u našem prostoru. Ukoliko smo uglavnom radosni, smireni, pozitivni – drugim riječima ako najčešće imamo pozitivne emocije, tada će i naš dom biti ispunjen pozitivnom energijom.

S druge strane, ako često osjećamo brigu, nezadovoljstvo, tugu, ljutnju, krivnju, nemoć – takve vibracije će se nakupljati u prostoru.

 

Iako energiju ne možemo vidjeti svojim očima, lako možemo osjetiti njenu prisutnost. Sigurno ste imali iskustvo da ste došli kod nekoga i iako su vam to dragi ljudi u njihovom domu ste se osjećali loše, nelagodno i zapravo ste jedva čekali da izađete iz tog stana. Došli ste u doticaj s akumuliranim negativnim energijama koje vam nisu odgovarale i u vama su izazvale nelagodu.

Ili ste imali pozitivno iskustvo, u nečijoj kući se osjećate odlično, volite boraviti kod tih ljudi, bez obzira što stan možda nije uređen tako da vam se sviđa – svejedno ćete reći da je taj dom prekrasan. Odgovara vam jer je ispunjen pozitivnom energijom.

Namještaj čini stan, a ljudi stvaraju dom. Bez obzira na luksuzno ili skromno uređenje, bez obzira na stil namještaja, za neke prostore ćemo reći da su nam odlični dok ćemo iz drugih pobjeći što prije možemo.

 

Kako dolazi do nakupljanja negativnih energija? Postoji više načina, a najčešće se radi o kombinaciji više faktora.

 

U prostoru uvijek ostane određena količina negativne energije nakon svađe, ljutnje, bijesa, nasilja, stresa, razočarenja, tuge, bolesti i smrti – naročito ako se radi o samoubojstvu ili ubojstvu. Svaki događaj koji je povezan s jakim osjećajima ili traumama se osobito dugo energetski zadržava u prostoru. Te negativne energije se uvlače u zidove, podove i namještaj. Svaka emocija je oblik energije. Svaki događaj ima u sebi energetski naboj. Niskovibratorne emocije poput ljutnje, mržnje, straha, zavisti i sl. imaju tendenciju akumuliranja u zidovima i namještaju od drva.

Svi neugodni ili destruktivni događaji ostavljaju svoj energetski zapis u prostoru.

 

Neki ljudi u sebi imaju puno negativnih emocija koje ostavljaju za sobom u prostoru. Na primjer ako nas je posjetila neka jako tužna osoba, nakon njezinog odlaska osjećat će se tuga "u zraku". Često u takvoj situaciji imamo poriv otvoriti prozore i dobro provjetriti prostor što je i jako dobro jer će većina zaostale negativne energije izaći van a zamijenit će ju svježa energija.

Još jedna vrsta negativne energije je ona zaostala od bivših stanara ili korisnika poslovnog prostora. Ako su bivši stanari bili bolesni (naročito od mentalnih ili smrtonosnih bolesti) tad su zaostale izuzetno snažne energije nezadovoljstva, nesreće, boli i tuge. Njih je potrebno ukloniti kako bi se omogućio ulazak svježe energije. Možda su bivši stanari bili skloni svađama, agresivnom ponašanju i ljutnji – to su izuzetno snažne emocije koje su se upile u zidove.

 

Negativne energije dolaze i izvana (zidovi su propusni) – od susjeda ali i od raznih nepovoljnih struktura u susjedstvu poput groblja, zatvora, policijske stanice, bolnice, doma zdravlja ili doma za starije i nemoćne osobe. Ukoliko živite u blizini takvih objekata, potrebno je redovno čistiti prostor.

 

Prostor nam često daje signale da nešto nije u redu:

  • osjećamo se umorno, malodušno ili smo učestalo bolesni, prehlađeni i slično
  • budimo se natečenih očiju, loše spavamo ili previše spavamo,
  • djeca ili netko od ukućana pati od noćnih mora
  • često ne možemo pronaći ključeve ili neke druge stvari što inače nije slučaj,
  • dolazi do sitnih nezgoda i razbijanja stvari,
  • osjećamo da je sve usporeno u životu, kao da nemamo mogućnosti za napredak
  • stanari se često svađaju i dolazi do raznih sukoba bez posebnog razloga
  • ne želimo boraviti u nekoj prostoriji ili u cijelom domu
  • prijatelji i rodbina izbjegavaju dolaziti u naš dom (a nismo posvađani)

 

Dobra vijest je da se sve akumulirane negativne energije mogu ukloniti iz prostora. Proces energetskog čišćenja je izrazito učinkovit, brzi i efikasan. Oslobodite se balasta prošlosti i spremno zakoračite u budućnost.

Dogovorite proces energetskog čišćenja doma za svoj novi početak.

AURA

Aura je naše energetsko polje jajolikog oblika koje se nalazi oko fizičkog tijela.

Preciznije, naše se tijelo nalazi unutar tog energetskog omotača koji ga okružuje i prožima.

Proteže se 1 do 1,5 metar od fizičkog tijela u svim smjerovima, s tim da se može jako proširiti posebnim meditacijskim tehnikama.

Aura predstavlja emocionalni i mentalni aspekt našeg postojanja.

 

Stare civilizacije poznavale su pojam aure te je ona često prikazana na raznim religijskim slikama iz starog Egipta, Indije, Grčke i ostalih civilizacija.

Osim naziva aura, često se koriste i drugi nazivi poput eteričko tijelo, energetsko tijelo, astralno tijelo, fino tijelo, eterički dvojnik i sl.

 

Aura se puni energijom koju nazivamo prana ili bioenergija.

Bioenergija ima pet bazičnih kvaliteta koje odgovaraju elementima (vatra, voda, zemlja, zrak i eter). Ova energija hrani čakre i slojeve aure energijom potrebnom za ostvarenje tjelesnog zdravlja, emocionalne stabilnosti i mentalne bistrine.

 

Ruski znanstvenik Kirlijan je neposredno prije 2. svjetskog rata razvio aparaturu pomoću koje je fotografirao auru. Kirlijan je proučavao na koji način različite emocije, misli, fizički napor ili bolesti djeluju na promjene u energetskom tijelu.

 

Većina normalno zdravih ljudi ima auru podjednako debelu oko cijelog tijela.

Ako je osoba bolesna na tom dijelu tijela aura je znatno tanja (ovisno od težine bolesti).

U auri su zapisani naši psihički procesi, iskrivljena uvjerenja koja nosimo, blokirane emocije i misli vezane uz njih.

 

Barbara Brennan je istraživala ljudsku auru i čakre te je na osnovu svojih istraživanja napisala dvije odlične knjige "Iscjeljiteljske ruke" i "Svjetlost se rađa". Za sada su to najkvalitetnije i najopsežnije knjige iz ovog područja.

 

Prema Brennan aura se sastoji od sedam slojeva. Neparni slojevi aure su mrežaste strukture.

Mreža je sastavljena od nepomičnih valova svjetlosnih uzoraka.

Parni slojevi izgledaju poput oblaka – kao da su sastavljeni od obojenih fluida u neprestanome kretanju.

Svaki sloj može se smatrati razinom viših vibracija koje zauzimaju isti prostor kao i niže vibracije, te se šire izvan njega.

 

1. Eteričko tijelo (prvi sloj)

Prvi sloj aure je povezan s automatskim ili autonomnim funkcioniranjem tijela.

Prvi sloj izgleda kao mreža plavih linija. Na osnovu tih linija formira se naše fizičko tijelo. Ukoliko su linije potrgane, zapetljane ili ispražnjene na nekom dijelu tijela zbog zaustavljanja energetskog toka, taj dio tijela će s vremenom oboljeti.

Eteričko tijelo ima istu građu kao fizičko tijelo uključujući sve anatomske dijelove i sve organe.

 

Proteže se od 6 mm do 5 cm izvan fizičkoga tijela. Boja eteričkoga tijela varira od svijetloplave do sive.

 

2. Emocionalno tijelo (drugi sloj)

Drugo tijelo aure se naziva emocionalnim tijelom. To je parna razina koja je nestrukturirana. Oblaci energije teku između mrežastih struktura prve i treće razine.

Emocionalno tijelo djeluje istovremeno na razinu ispod (na naše fizičke senzacije) i na razinu iznad (naši mentalni procesi).

Proteže se 2,5 do 7,5 centimetara izvan tijela.

 

Boj energetskih oblaka može biti različita, a ovisi o našim osjećajima. Jasni i snažni osjećaji kao što su ljubav, radost, bijes, daju svijetle i bistre tonove, a zbrkani osjećaji tamne i mutne. Ovo tijelo sadrži sve boje duge.

 

Drugo tijelo omogućuje da razvijemo ljubav prema sebi. Ako se dobro osjećamo u vezi sebe ova razina će biti napunjena, dobri osjećaji će utjecati na razinu ispod (formiranje fizičkog tijela) i biti ćemo zdravi. Također će pozitivno utjecati i na razinu iznad te će naše misli biti jasne i podržavajuće.

 

3. Mentalno tijelo (treći sloj)

Treći sloj povezan je s našim mentalnim životom, s našim razmišljanjem.

Mrežasta struktura se sastoji od žutih niti. Širi se i postaje sjajnijim kada se njegov vlasnik usredotoči na mentalne procese.

Pruža se 7,5 do 20 centimetara izvan tijela.

 

Ukoliko imamo pozitivne i poticajne misli, mrežasta struktura izgleda zdravo, ali ako imamo negativne misli (samoosude i samoodbacivanja), treća razina će postati iskrivljena. Kroz ovakve poruke stvaramo lošu sliku o sebi i osjećamo da nemamo pravo na izbor. Ne znamo tko smo i imamo osjećaj da nemamo "mjesto u svemiru".

 

4. Astralna razina (četvrti sloj)

Četvrta razina omogućuje da razvijemo ljubav prema osobama iz naše okoline, ali i prema ljudima općenito. Astralno tijelo je najčešće ružičaste boje.

Proteže se izvan tijela 15 do 30 centimetara.

Veliki dio ljudskih odnosa odigrava se na nivou astralnog tijela.

 

Niža tri sloja aure su povezana s energijama koje se odnose na fizički svijet, a gornja tri s energijama koje se odnose na duhovni svijet.

Četvrti sloj je mjesto preobrazbe kroz koje mora proći sva energija na svome putu iz jednoga svijeta u drugi.

 

5. Tijelo eteričkoga kalupa (peti sloj)

Peta razina je u odnosu s višom voljom koja je jače povezana s božanskom voljom.

Peti sloj aure nazivamo eterički kalup, jer sadrži sve forme koje postoje na fizičkome planu u obliku otiska ili kalupa. To jest, izgleda poput negativa fotografije.

Proteže se 30 do 60 centimetara izvan tijela.

Mrežasta struktura na petoj razini je kobaltnoplave boje.

 

Ovo je razina božanske volje. Budući da kao ljudi imamo slobodnu volju, možemo odabrati uskladiti se sa božanskom voljom ili ne. Ovdje smo sa svrhom i svatko od nas ima ovdje neku misiju. Kad tu misiju "ispunjavamo" živimo u skladu sa višom voljom. Osjećamo se zadovoljno i ispunjeno. Nema prepreka, otpora ili zastoja.

 

6. Nebesko tijelo (šesti sloj)

Šesta razina je povezana su s božanskom ljubavi. To je ljubav koja izlazi iz okvira ljudske ljubavi i obuhvaća život u cijelosti.

Proteže se na 60 do 85 centimetara od tijela.

To je razina kroz koju doživljavamo duhovni zanos. Shvaćamo našu povezanost sa cijelim univerzumom, te vidimo svjetlost i ljubav u svemu što postoji.

Šesti sloj je ispunjen energijom pastelnih zlatnosrebrnih nijansi.

 

7. Keterički kalup ili uzročno tijelo (sedma razina)

Sedmi sloj  je povezan s višim umom, znanjem i jedinstvom duhovnoga i fizičkoga.

Proteže se od 75 do 105 centimetara izvan tijela. Kada dovedemo našu svijest do sedme razine aure, znamo da smo jedno sa Bogom.

Keterički kalup je sastavljen od jako tankih niti zlatnosrebrnog svjetla velike čvrstoće koje drže zajedno cijeli oblik aure.

 

Keterički kalup je mrežaste strukture, a ima oblik zlatnoga jajeta. Manji vrh je ispod stopala a većim kraj se nalazi oko 90 centimetara iznad glave. Vanjski rub keteričkog kalupa izgleda kao ljuska jajeta. Vanjski rub je debljine od pola do jednog centimetra, izrazito je čvrst i elastičan, otporan na proboje izvana.

 

Sedma razina je razina naše duhovnosti oslobođena bilo kakvih dogmi. Kad se "popnemo" na nju znamo da smo jedno sa Bogom/Višom silom. Ovo vrijedi ukoliko je razina napunjena.

 

 

Kao što možemo vidjeti iz opisa slojeva aure, ona je izuzetno bitna ne samo kao zaštitni omotač, već ima snažno djelovanje na naše zdravlje, emocije i duhovnost. Stoga je važno održavati auru jakom i zdravom. Čista, jaka aura će pomoći da se osjećate spokojno i usmjerit će vas na pozitivne stvari. Jaka aura pruža jasnoću i štiti od negativnosti i bolesti.

 

U svakodnevnom životu dolazimo u interakciju s negativnim ljudima – ljudima koji imaju niskovibratorne emocije, negativne stavove i uvjerenja, loše navike. Ponekad kupimo dijelove energije i emocije drugih ljudi, što može utjecati na našu auru, a samim time na našu uzemljenost i usmjerenost na svoje istinske ciljeve. Aura slabi i zbog naših osobnih niskovibratornih emocija i misli, te zbog raznoraznih vanjskih utjecaja.

Auru možemo čistiti i puniti energetskim tretmanima poput krpanja aure , Reiki tretmanima  i neutralizacijom zračenja .

Najbolje rezultate možete postići ukoliko kroz program Kreativan život  prođete ciklus radionica posvećen dubinskom čišćenju čakri i aure.

ČAKRE

U svakom čovjeku nalazi se suptilni sustav kanala (meridijani) i energetskih centara (čakre) koji se brinu za naše psihičko, intelektualno, fizičko, emotivno i spiritualno postojanje.

Duž osi tijela smješteno je 7 energetskih centara koje zovemo čakre. Iz svake čakre šire se meridijani koji se pružaju duž ruku, nogu, torza i glave. Meridijani prenose energiju u sve uže i uže kanale te prehranjuju svaku stanicu energijom.

Osim 7 glavnih čakri, postoji još cijeli niz manjih čakri.

 

Riječ čakra na sanskrtskom jeziku znači kotač. Još se nazivaju i lotosovi cvjetovi.

Čakre imaju oblik vrtloga. To su elektromagnetski vrtlozi energije koji se šire od našeg tijela prema van. Prostiru se ispred i iza tijela. Drugim riječima čakre imaju svoju prednju i stražnju stranu. Prednja strana povezana je s čovjekovim osjećajima, a stražnja s voljom.

Najdonja čakra se nalazi ispod tijela, a najgornja iznad.

 

Čakre se trebaju kretati (vrtiti), i to u smjeru kazaljki na satu. Svaka čakra ima svoje spiritualne osobine koje se kod većine ljudi ne manifestiraju jer su im čakre više ili manje blokirane ili se čak vrte u suprotnom smjeru.

 

Sve čakre trebaju funkcionirati usklađeno, međuovisno i uz optimalan energetski protok. Cilj rada na osobnom razvoju je čist i izbalansiran energetski sustav koji je otvoren za dovoljno jak i balansiran protok energije – a ta energija je bitna za vitalnost, stabilnost te kontinuiran rast na svim poljima.

 

Energija koja se nalazi u vrtlogu čakre je životna energija. U svakoj čakri ona dobiva svoju dimenziju djelovanja. Energija neprekidno struji kroz sve čakre, ali ako su čakre djelomično blokirane, tada samo dio životne energije struji kroz njih.

 

Ukoliko su čakre blokirane, tada je oslabljena akumulacija i transformacija energije, pa ovisno o tome na kojem se području nalaze mogu oslabiti djelovanje pojedinih tjelesnih organa (pojedini dijelovi tijela nisu opskrbljeni s dovoljno energije), a samim time postaju uzrok bolesti, psihičkih i emocionalnih stanja. Drugim riječima nastaju poteškoće i problemi na materijalnoj razini čovjekovog postojanja.

 

Ukoliko su čakre pretjerano otvorene, tada osoba postaje pretjerano propusna za različite utjecaje iz okoline. Osoba je previše izložena energiji drugih ljudi i njihovim energetskim strujanjima čime je ometan razvoj osobnog integriteta i dolazi do energetskog iscrpljivanja.

 

Napomena: uobičajeno je govoriti da je čakra blokirana, ali pri tome se nikada ne misli na potpunu blokiranost. Potpuna blokiranost dovodi do fizičke smrti. Stoga se pod pojmom blokirane čakre zapravo uvijek misli na djelomičnu blokiranost.

 

Slijedi kratki pregled sedam glavnih čakri. Svaku čakru povezujemo s određenim dijelovima tijela, pa su sukladno tome navedene i bolesti koje nastaju zbog debalansa dotične čakre. Osim toga svaka čakra je zadužena za određene emocije i segmente života. U tekstu su navedeni samo glavni dijelovi tijela i životna područja, dok se detaljno čakre obrađuju u programu radionica Kreativan život

1. ČAKRA  (MULADHARA) - korijenska

 

 

 

Prvi energetski centar nalazi se na samom završetku donjeg dijela kralježnice, kraj trtice.

Boja 1. čakre je svijetlo crvena.

 

Povezana je s nadbubrežnom žlijezdom (lučenje kortizona i adrenalina), mišićima, kralježnicom, nogama i arterijskom krvi. Fizički ima utjecaj na osnovu kralježnice, leđnu moždinu, noge, kosti , stopala, debelo crijevo, dio energije bubrega i imunološki sustav.

 

Ovaj energetski centar povezuje nas s fizičkim svijetom, te predstavlja spremnik zemaljske životne energije. Odnosi se na fizičko preživljavanje i zadovoljenje svih nužnih tjelesnih, emotivnih i intelektualnih potreba. Energija koja se nalazi u ovom centru daje nam motivaciju da jedemo, spavamo, pijemo… odnosno da zadovoljavamo primarne potrebe.

 

Prva čakra ima funkciju uzemljavanja, povezivanja sa zemljom, stabilnosti. Osoba koja ima pročišćenu prvu čakru čvrsto stoji s obje noge na zemlji. Prva čakra govori o tome možemo li uzemljiti (materijalizirati) svoje ideje.

Ova čakra je povezana je i s domom, obitelji, tradicijom i ostalim grupnim energijama. Većina ljudi je uzemljena u obiteljskim i kolektivnim poljima. Zbog toga nemaju svoje vlastite stavove, navike i vjerovanja, nego su ih formirali pod utjecajem obitelji i društva u kojem su odrasli.

Energija prve čakre utječe na razvoj osobnog integriteta te na taj način utječe na samopoštovanje. Ona nam daje dostojanstvo, ravnotežu i osjećaj za pravi put. Vjerujemo u sebe, stabilni smo, iskušavamo osjećaj konstantne potpore i povjerenja, imamo jaku fizičku energiju (fizičku snagu), ustrajni smo, probitačni te posjedujemo snažnu volju za životom.

 

Ukoliko je prva čakra blokirana javlja se osjećaj straha u vezi fizičkog opstanka, nemogućnost uzemljenja ideja i ciljeva, loš osjećaj za vrijeme i prostor (stalno kasnimo ili nam drugi kasne), tromost, bezvoljnost, strah, nedostatak samopouzdanja. Osoba ima osjećaj da je život nešto strašno, da je potpuno sama i da nitko ne brine za nju. Razvija se ovisnost o materijalnom, predrasude, strah od budućnosti, stalne kalkulacije, inertnost, vezanost uz autoritete (potreba da nas netko vodi u životu).

U fizičkom aspektu debalans se može manifestirati kroz imunološke poremećaje, depresiju, probleme s venama, nogama, donjim dijelom kralježnice, išijas, kancerogena oboljenja na tom području, rak debelog crijeva, problemi s krvnim tlakom, alergije, artritis, hemeroidi.

2. ČAKRA (SVADHISTHANA) – seksualna

 

 

 

Druga čakra nalazi se na području malog trbuha (dio trbuha ispod pupka). Povezan je s genitalnim organima i žlijezdama, mjehurom, bubrezima, krvotokom i izlučivanjem tjelesnih tekućina. Narančaste je boje.

 

Ovo je energetski centar odnosa i interakcije u odnosima. Zaslužan je za apsolutno svaki odnos koji razvijamo, od najintimnijih do površnih odnosa, od odnosa s drugim ljudima do odnosa s novcem, poslom, karijerom, projektima, vremenom, idejama, fizičkim tijelom, socijalnim segmentom, spolnosti, seksu, životnim užicima...

 

Ovaj centar nas spaja s unutarnjim izvorom inspiracije te nam omogućuje da iskusimo ljepotu oko nas. Regulira davanje i primanje emocija.

U drugoj čakri je svjesnost ženskog i muškog principa, svjesnost emocija, kreativnosti i inspiracije. Balansiran drugi centar potiče spolnost, životnu radost, kreativnost, povjerenje u život, sposobnost prihvaćanja rizika, životnu strast i vitalnost.

 

To je centar strasti – iz njega se zaljubljujemo. Ukoliko je centar blokiran onda gubimo ili se identificiramo i to postaje ovisnost (hrana, cigarete, TV, Internet, seks, slatkiši…).

Osim razvoja različitih tipova ovisnosti, zbog debalansa druge čakre dolazi do identifikacija, potrebe da kontroliramo (sebe ili druge ljude, situacije, događaje, prostor…), nedostatka povjerenja, osjećaja krivnje, osjećaja konstantnog životnog pritiska, teškoće kod učenja i pamćenja, slabe plodnosti, potiskivanja potreba, nedostatka volje za seksom, impotencije, frigidnosti, posesivnosti i ljubomore.

U fizičkom aspektu debalans se može manifestirati kroz genitalne probleme, probleme s prostatom, menstrualni problemi, problemi s mjehurom, krvotokom, debelim crijevom, bubrezima, problemi u zdjelici, kukovima i donjem dijelu leđa, limfni problemi, herpes i druge spolne bolesti, ciste i tumori na jajnicima, karcinom testisa, maternice i jajnika.

 

3. ČAKRA (MANIPURA) – solarni pleksus

 

 

Treća čakra nalazi se na području solarnog pleksusa a obuhvaća dio trbuha iznad pupka. Žute je boje. Povezana je s želucem, jetrom, slezenom, gušteračom, žuči i živčanim sustavom.

 

To je također centar odnosa, ali odnosa sa samim sobom. Samopoštovanje, samopouzdanje, integritet, prihvaćanje svijeta oko sebe.

Ovo je centar osobne moći koja se bazira na samorazumijevanju i zrelosti te pokazuje jesmo li u dobrim odnosima sa samim sobom. Kvaliteta ovog centra određuje brinemo li se sami za sebe i vlastito zdravlje. Također, kvaliteta ovog centra određuje našu samokontrolu, osjećajnost i govori o tome kako je balansiran naš ego. Ona budi u nama svijest o tome tko smo unutar univerzuma. Odgovorna je za naš osjećaj osobnog integriteta.

Daje nam smisao za velikodušnost i potpuno zadovoljstvo. Najveća kvaliteta ovog centra je mir. Treća čakra uređuje naš odnos prema moći, ambiciji, autoritetima i djeluje na naše zadovoljstvo, duhovnu mudrosti i svijest o univerzalnosti života.

Treći energetski centar odnosi se na samopoštovanje i samopouzdanje, također i na osobnu moć i ego. U ovom centru možete osjetiti gdje su vaše kreativne snage koje djeluju izvan vas. Iz ovog centra usmjeravate i dajete svoju kreativnu moć drugim ljudima.

 

Debalans u radu treće čakre dovodi do kritike, neodgovornost i nemogućnost prihvaćanja odgovornosti, nedostatka samopouzdanja, bezosjećajnosti, žudnje za moći i potrebe za kontrolom, strahova, sebičnosti, ljutnje, potrebe za kritikom, zamjeranja, osjetljivosti na tuđu kritiku, podcjenjivanja, bezobzirnosti, naglasak na moći i materijalnom.

U fizičkom smislu debalans se može manifestirati kroz želučane i probavne tegobe, probleme s jetrom, slezenom, gušteračom i žuči, gastritis, dijabetes, pretilost, anoreksija, živčani problemi, artritis, dijabetes, poteškoće s probavom (tanko crijevo), problemi u lumbalnom dijelu kralježnice.

 

4. ČAKRA (ANAHATA) – srčana

 

 

 

Četvrti energetski centar smješten je u sredini grudnog koša. Svijetlo zelene je boje. Ovaj centar povezuje prva tri centra koji su praktični i instinktivni s ostala tri centra koji su duhovniji.

Ovaj energetski centar je središte emocionalne moći. Iz ove čakre potječu suosjećanje i istinska bezuvjetna ljubav, ona nam daje osjećaj odgovornosti u odnosu prema životu i drugim ljudima.

Kad je srčana čakra aktivirana i pročišćena, nestaju sve naše brige i strahovi, počinjemo sve proživljavati s lakoćom. Imamo potrebu davati, osjećamo suosjećanje.

To je čakra ljubavi – primanja i davanja ljubavi (ne seksualne). Jedino ljubav i životna radost nastali iz pozicije mira jesu pravi osjećaji, sve ostalo nastalo iz pozicije kada osoba nema unutarnji mir nisu pravi osjećaji nego projekcije.

Debalans u radu srčane čakre: nesposobnost opraštanja, osjećaj usamljenosti, ranjivost, nemotiviranost, emotivna hladnoća, osjećaj da smo izdani, mržnja, zamjeranje, žalost, neiskrenost, potreba za priznanjem, ne možemo dati niti primiti ljubav, sebičnost.

U fizičkom aspektu debalans se može manifestirati kroz kardiovaskularne probleme, pad imuniteta, alergije, astmu, infarkt, sklonost zaraznim bolestima, plućne bolesti, bolovi u ramenima, bolovi u leđima u predjelu torakalnog dijela kralježnice.

5. ČAKRA (VISSUDHA) – grlena

 

 

Peti energetski centar smješten je u vratnom dijelu kralježnice u području grla. Povezan je sa štitnjačom i sporednom tireoidnom žlijezdom te zubima. Svijetlo plave je boje.

 

Ovaj energetski centar je središte volje koja motivira naše akcije u suradnji s našim božanskim dijelom. U ovom centru donosimo odluke koje pokreću naše životne procese. Tu definiramo što želimo, definiramo svoje ciljne strukture.

Peta čakra je centar izražavanja i sporazumijevanja, djeluje na našu mogućnost biranja. Određuje našu sposobnost da govorom izražavamo svoje misli i osjećaje. Također, ova čakra nam daje svjesnost o našem jedinstvu kao osobe. Postižemo širu svjesnost i unutarnju slobodu. Razvija našu samospoznaju, samosvijest te povjerenje u sebe.

Ovo je centar moći volje. On pokazuje zašto donosimo izbore koje donosimo, koje motivacije imamo. On također govori da li zanemarujemo svoju volju i izbore u odnosu na druge ljude ili okolnosti.

Debalans pete čakre dovodi do straha, nepovjerenja, nemogućnost izražavanja, ovisnost o slavi, nerealne percepcije realnosti, bijeg od stvarnosti, potrebe za moći i dominacijom, uznemirenosti. Strah nas je prosudbi i reakcija, možda puno govorimo ali ne izražavamo. Bojimo se tišine.

U fizičkom aspektu debalans se može manifestirati kroz probleme s grlom, bolesti zubi i zubnog mesa, bolesti štitnjače, angine, rak grla, problemi s krajnicima, jednjakom, problemi s govorom, problemi u vratnom dijelu kralježnice.

6. ČAKRA (AJNA) – treće oko

 

 

 

Šesti energetski centar smješten je između obrva, na sredini čela iznad korijena nosa. Obuhvaća hipofizu, žlijezdu koja upravlja cijelim sustavom endokrinih žlijezda te utječe na imunološki i živčani sustav, kao i na psihu. Boja je indigo plava. Ovaj centar je iznimno bitan za održanje općeg zdravlja.

To je čakra opraštanja i prepoznavanja svojeg pravog ja. Opraštanje je moć koja otpušta bijes, ljutnju, povrede. Ona pokazuje ljepotu, velikodušnost i plemenitost našeg duhovnog bića.

 

Ona u potpunosti rješava vezanost za naš ego, navike i unutarnje konflikte. Otvoreni smo prema spiritualnom. Potpuna komunikacija, psihičke moći, preuzimanje odgovornosti za sve u životu.

To je centar mentalne moći (grlo – moć volje, srce – moć ljubavi). Možemo se fokusirati na ono što želimo. Mentalna moć omogućuje našem umu da dešifrira intuitivni segment – dobivamo informacije iz podsvijesti  na adekvatan način, nema racionalizacije, jednostavno znamo, intuitivno razumijevanje. Spoznajni um, um koji zna bez racionalizacije. Segment smisla – osjećaj "to je to".

Šesti energetski centar je naša inteligencija. Ovo je zona realnosti, uma i intelekta. Ovo je energetski centar u kojem strukturiramo realnost, tko je odgovoran za naš život, koje izbore se bojimo donijeti, zašto blokiramo izbore, čega se bojimo u terminima potencijala koje imamo.

 

Debalans u šestoj čakri dovodi do osjećaja besmisla, duhovne kriza i zbunjenosti, kaosa misli, narcisoidnosti, racionalizacije, percepcije svijeta i drugih kroz predrasude, teškoće u ostvarivanju zamisli. Bojimo se svojih intuitivnih potencijala i sposobnosti, bojimo se spoznati i istražiti svoju nutrinu, ili zloupotrebljavamo svoju intelektualnu moć. Odbijanje spiritualnih aspekata postojanja, fokusiranost na znanost, logiku i intelekt, vjerujemo samo u ono što vidimo i iskusimo, stalno tražimo dokaze.

U fizičkom aspektu debalans se može manifestirati kroz probleme s vidom i očima, očne mrene, problemi sa sluhom, moždana oboljenja, tumori na mozgu, glavobolje, migrene, problemi s živcima, slom živaca, problemi sa sinusima.

7. ČAKRA (SAHASRARA) – krunska

 

 

Sedmi energetski centar smješten je na vrhu lubanje, na samom tjemenu glave te obuhvaća epifizu, a upravlja velikim mozgom, živčanim i mišićnim sustavom te kožom. U ovom centru nalazi se naša spiritualna priroda, putem koje smo vrlo intimno spojeni s božanskim. Bijele je ili zlatne boje.

Govori o tome koliko smo povezani sa božanskim. Potiče inspiraciju i sve kreativne procese. Manifestira se na čitavo tijelo.

Sedma čakra integrira sve čakre sa svim njihovim kvalitetama. Potpunost čovjeka otvorena božanskom. S radom na ostalim čakrama otvara se i 7. čakra te nam daje sasvim drugi uvid, percepciju koja na tom nivou postaje apsolutna.

Svaka osoba osjeća svoju duhovnost na osoban način. To je poseban oblik postojanja koji nam pruža osjećaj cjelovitosti, jedinstva i daje smisao našem postojanju. Ona definira naš odnos prema Univerzumu, Bogu i religiji.

U sedmom energetskom centru razvija se svjesnost i samospoznaja te potreba da učimo nova znanja i vještine.

Debalans u sedmoj čakri uzrokuje odvojenost od duhovnog segmenta, izostanak duhovnog vodstva, osjećaj duhovne odbačenosti, gubitak duhovnog identiteta, nepovezanost sa životom, pomanjkanje samopouzdanja, strah od razvoja i upoznavanja samog sebe, besmisao života, poricanje i isključiva usmjerenost na materijalno, praznovjerje, spiritualizam, okultno, religijski fanatizam.

U fizičkom aspektu debalans se može manifestirati kroz genetske poremećaje, multipla skleroza, bolesti kostiju, teške kronične bolesti, degenerativne bolesti, depresija, paraliza.

 

 

Proces otvaranja, čišćenja i balansiranja čakri možete ostvariti kroz program Kreativan život .

Osim toga na raspolaganju su vam energetski tretmani čišćenja i balansiranja čakri .